Dragica Filipović iz okoline Aranđelovca, selo Misača poslednjih 15 godina nije mogla da zamisli da joj jutro počne bez kašičice meda. Kada ga nije bilo u kući, kaže da je skoro “krizirala” jer joj je jedna kašičica uz času vode bila pravi jutarnji ritual, kao što je nekome kafa. Zadala je sebi zadatak da unapred obezbedi “zalihu” meda, kako za sebe tako i svoju porodicu imajući u vidu njegova lekovita svojstva i dobar uticaj na imunitet.
Kako je njen deda, otac njene majke bio pčelar, pomislila je da bi mogla da se bavi time i nastavi porodičnu tradiciju koja je ipak godinama bila prekinuta nakon njegove smrti. Prisetila se i priče svoje majke Milanke koja joj je često govorila da je u ratno vreme, kada je bila velika nemastina odrasla na proji i medu.
U svet pčelarstva nesebično je uvodio kolega Mile Platanić, dajući joj savete i smernice i hrabreći je da to nije zahtevan posao i da se može sve postići. On je nadgledao njene početničke korake, a druge kolege, prijatelji i porodica su joj dali podršku i pritekli u pomoć.
Početak posla nije bio lak. Bilo je važno pripremiti teren, videti gde je najbolje postaviti košnice. Bila su potrebna i finansijska sredstva jer samo jedna košnica košta 35 evra, a osim toga potrebni su i ramovi, bilo je bitno razmišljati o proširenju legla…
Plašila se da kao žensko neće moći taj fizicki napor da izdrži, ali pravi prijatelji su pritekli u pomoć na cemu im je veoma zahvalna.
Da bi ulepšala okolinu u kojoj radi Dragica je sama napravila stepenice do pčelinjaka, jer je teren izuzetno strm, a u blizini pčela posadila i aromatičnu baštu kojoj se dive svi koji dodju da je posete.
Pre nekoliko dana, iz njene “male fabrike” “potekle” su prve kolicine meda. Za sada su to manje količine za prodaju i glavni konzumenti su njeni najbliži, a uskoro se nada proširenju proizvodnje i prodaje.